Onako, u prolazu…

3

Blizu Begove džamije ima štand sa vaflima. Jako volim vafle i kupovala sam tu na početku kada su tek postavili štand. Jedan vafl sa prelivom po želji – 2, 50 KM. Nije da je jeftin al hajd’, ponekad za ćejfa.

I tako neki dan odem opet do štanda sa vaflima, prvo me dočeka povećanje cijene, sad je jedan vafl 3 KM,  hajd dobro, drugo to što nema preliva po želji a treće što kad je podigla aparat za pravljenje vafla….. horor film. Pitam se jel’ se očistila ta aparatura IKAD otkako su počeli da peku vafle? Znači, ugljenisalo se,  kao da je katrana nasula u mašinu. Naravno vafle nije pekla kao prije nego sad je već imala spremne, samo ih je podrgijala…. Dobila sam vafl sa komadićima zagoretine od prethodnih 2492953434 vaflića…. Može ih patentirati, historical wafles…. bljeh…

Nakon toga tražih mjesto na klupi uz Obalu, bi mjesta al ne bi mjesta gdje nema smeća između onih daski na klupi…

Drago mi što imamo i mi svoju vodu: Lejlu.

Prelijepo ime, prelijepa pjesma, prelijepa izvedba i sve bi dobro i radosno dok se Hari ne pojavi u black izdanju sav okaharen?! U onom azurno plavom izdanju je k’o i veseo ali u onom crnom… šta mu bi? Kao da je pokisao u najmanju ruku… Imamo li mi išta kako treba od početka do kraja 🙁 Mora li zeznuti neki menadžer, dizajner, neko?! Uvijek, baš?! Ili možda se njemu sviđalo da bude onako poguren, kao da ga je strah nečega, ma nasekiran pravo i možda mu se baš ta slika svidjela iz nekog njemu znanog razloga a niko nije smio da mu kaže? Valja Hariju ugaziti u hator…. Ok, Hari ali ti nisi marketing menadžer…

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *