Month: January 2015

Opet ja o saobraćaju…

Ali šta mogu kad je to bitan faktor u gradu, a kod nas nije na zavidnom nivou…

Danas je na tapeti njegovo veličanstvo TROLEJBUS.Nekada je možda mogao imati epitet veličanstveni, ali sada ni blizu.

Ako se trolejbusom vozite u zimskom periodu, slobodno se obucite kao da ste pošli  na planinu, i zamislite da se vozite ski-liftom.

Komotno mogu skinuti okvir trole, ista je temparatura i vani i unutra a puše isto jer naravno vrata se rijetko mogu zatvoriti a ”zglob” je šupalj na sve strane.Dakle, nema nikakve razlike.Ustvari, ima!

Da je sve otvoreno makar bi imali čist vazduh.Ovako se gušimo u raznoraznim ”mirisima”.

Baš je postao nužno zlo.

Shvatam neke stvari, mada ne opravdavam stanje u koje su doveli saobraćaj općenito, ali ne shvatam da nisu u stanju uzeti ZOGER pa MAHNUTI po makar zadnjem staklu koje je ne da BLATNJAVO, nego na njemu ima toliko slojeva i vrsta blata, da se može napraviti izložba blatnih vrsta.

U ljetnom periodu, pak, najbolje bi bilo da stalno imate sprej za dezinficiranje sa sobom, jer ukoliko obratite pažnju, nećete primijetiti da su trolejbusi očišćeni u skorije vrijeme….

I onda kad vidim da revizori izvedu strance jer su kupili karte na trafici i nisu poništili(vjerovatno jer nisu nikad ni vidjeli onaj prahistorijski poništač a nešto ne vjerujem da ne bi namjerno poništili karte a upravo krenuli na aerodrom) i tako onda naši revizori (još uvijek nemaju bedževe?!) maltretiraju turiste, i stavljaju pečat na njihovo iskustvo sa Sarajevom.

Da ne pričam, šta se dešava kad ”ulove” (tako i nastupaju, kao da su u lovu) nekog sugrađanina….

Osim ako je sugrađanin kakav pozamašni dasa.

I da, pa gdje su ti ”novi” trolejbusi iz Ženeve??

Ako ništa, garantovano nemaju šupljina.

”Što više upoznajem ljude, sve više volim životinje.”

 

Kada vidim neke djevojke/žene kako obučene hodaju gradom….sjetim se Coco Chanel kada je rekla:” Tvoj mozak ne može uopšte da radi kad si tako obučena.”

Skoro, nekako s’ početka zime sam vidjela jedan lijep, pa usudila bih se reći nesvakidašnji događaj, tj.gest.

Naime, gospođa u poznim godinama, diskretno je spustila dvije prepune kese namirnica pored jednog kontejnera na Grbavici.Isprva sam pomislila da se odmara pa spustila kese tik uz kontejner eto slučajno, međutim kada je nastavila dalje, ne osvrćući se, ja umalo nisam pritrčala da je zagrlim.

Inače, često u tom nizu kontejnera vidim starije ljude kako kopaju po njima, dok se vozim na posao… Ali nije mi na pamet pala takva ideja.Zaista, draga gospođo, Bog neka vam vrati dobrim, da uvijek budete u stanju da dajete!

 

 

Po mogućnosti sa motivima Sarajeva, viđala sam neke ali malecke malecke, više pokušaj sniježne kugle…

 

O GRAS-u je suvišno bilo šta reći, pa tako odmah u startu preskačem to slavno preduzeće, no želim upozoriti na nešto.

Dakle, samo upozoravam, ne mora značiti da će se moje sumnje obistiniti niti da sam stoprocentno u pravu, ali vjerovatno tu nešto smrdi…

Poznato nam je da se u našem Gradu nakon one velike frke sa gorepomenutim preduzećem, Centrotrans udomaćio na ulicama..I neka je, što se mene tiče.I mislim da tako misli svaki drugi građanin.

Milina ona komercijala, kad ti je frka, kad kasniš, kad pada nešto, a ti sačekaš komercijalu koja naleti svakih 20 min u jutarnjim časovima…. unutra muzika (”muzika koju naaaaaaaajviše volite”), toplo/hladno-ovisno od godišnjeg doba/, vozač pozdravlja, kondukterka također i zamoli te da sjedneš-te će ona doći do tebe da naplati kartu.Tu su pokupili poene kod mene jer ono ulaženje jedan po jedan pa čekanje da vozač naplati kartu, a sve to u špici je stvarno smarajuće a o gubljenju dragocjenog vremena koje ujutro obično nemamo, da ne govorim.I tako blažene vožnje u Centrotransu ….

O čemu se onda radi?Pa o tome da sve više nema te lijepe kondukterke, da vozač u špici naplaćuje, i pri tom zaboravi uključiti muziku koju najviše volimo pa moram slušati žene koje prepričavaju prethodni dan na poslu, a nekad zaboravi uključiti i grijanje.Nije problem, dešava se, ali se baš dešava često u zadnje vrijeme…

Je li ovo još jedan balkanski sindrom ili sam ja sad previše čangrizava pa kritikujem ljude što ne mogu održati nivo?!

 

”Hljeba i igara”, ta popularna metafora proteže se od starih Latina pa sve do današnjih dana.Nikad još vlasti nisu prestale da zadovoljavaju kratkoročne potrebe društva, nauštrb dugoročnih, na taj način skrećući pažnju sa realnih problema i realnog stanja tog istog društva.

Naravno, u BiH je ta parola na tako visokom nivou da bi za koju godinu mogla ući u konkurs za državnu himnu ako se na nju nadoveže  nekoliko hop-cup riječi.

Gdje god se okreneš, ljudi puše.Konzumiraju cigarete?Ne, PUŠE.Oni idu-puše, jedu-puše, ljube djecu-puše.Puše svi, mali i veliki.I oni sasvim mali, koji se još nisu ni rodili, u utrobama svojih majki-puše.

Cigarete svake godine sve više poskupljuju, a naš narod se natječe sa tim.Iznalazi razne načine za nabavku jeftinog a kvalitetnog (zar?) duhana, te ”štede” pušeći jednu kutiju cigareta na dan, ako ipak kupuju fabričke cigarete, malo im prokvase čizme, šta fali, ionako je sva obuća namijenjena za suho vrijeme, neka se ima zapalit’, ….

Doručkovaću za 2 i po marke, ali ću ispušiti 4 KM.

Hajde, šta fali, to jedino imamo.

Nije džaba odlika siromašnog društva preveliko konzumiranje cigareta.

S druge strane…. CUNAMI SVAKOVRSNIH ŠOUVOVA !

Ne traže se samo pjevači, sad tražimo sve odreda: i glumce i imitatore, i imitatore imitatora, kao da ih nemamo dovoljno.

Traže se budale, na sve strane.I odziv je na zavidnom nivou.

Svi ćemo na kraju postati zvijezde, nemamo šta drugo postati, jedino se to traži.

I jedino se to PRATI.

Posvuda.Kući, uvečer, ujutro, poslijepodne, prijepodne, na poslu, u autu, vidi ovog, jesi vidjela onog, jao kako je otpjevao, jao kako čovjek imitira Ekrema Jevrića-odmah je prošao, daj vidi, hajde još jednom, pa ko god naiđe-hajde da vidiš, hahaha-pihihi, hahaha-pihihi.

Povuci 1314042 dim od jutros, jest nam super!

 

Dakle,

Dobro jutro Svijete!

Poprilično davno se registrovah ali se ne usudih napisati nijednu riječ, čak ni pozdrav.

Očekujem da će mi doći neka ogromna inspiracija pa da reprezentativno počnem pisati ovaj mog blog i tako ispunjavati ovaj moj kutak na internetu.

Međutim…

Kako ta inspiracija ne dolazi, bitno je početi!Jel i vama najteže bilo to kod pisanja literarnih sastava na časovima književnosti? 🙂

Inače…danas je lijepi, snježni dan u Gradu.