Ne treba puno objašnjavati čovjeku koji je doživio Ramazan u Sarajevu.Dovoljno je reći: Ramazan u Sarajevu i odmah se uvuče neki topli osjećaj u insana i zna o čemu je riječ.
Međutim…
Mislim da se znatno razlikuju Ramazani u Sarajevu koje pamte naši roditelji, a tek nane i dede!
Zašto… Eh …. Čak i ja pamtim Ramazane kada je sve nekako bilo u Čaršiji utišano do iza iftara… Nije da nije bilo ljudi, bilo je, ali bili su ”tiši” i tek poneko je sjedio u ugostiteljskim objektima, da li stranac-turista, ili čovjek druge religijske ispovjesti ili neko treći… Mada, naši sugrađani drugih religijskih pripadnosti su odveć poznati kao oni koji Ramazan poštuju na svoj način, pa izbjegavaju jesti i piti u javnosti.Ovim putem ih srdačno pozdravljam zbog tog čina!
Pa ko onda sjedi diljem Sarajeva po mnogobrojnim baštama, restoranima, kafićima…. Toliko turista u gradu?!
Ne…
Tu sjede oni koji se ne stide….
Oni koji su sebi najvažniji ali su istovremeno pokupili svu pamet pa na sav glas filozofiraju o duhovnostima i koječemu…
Ali, kako, onda je i dalje poseban Ramazan u Sarajevu?
Pa zbog meleka koji u mnogo višem broju prisustvuju učenjima mukabela, obilaze džamije, vjernike, dobre ljude koji poštuju nešto više od samo sebe.