Onako, u prolazu…

Blizu Begove džamije ima štand sa vaflima. Jako volim vafle i kupovala sam tu na početku kada su tek postavili štand. Jedan vafl sa prelivom po želji – 2, 50 KM. Nije da je jeftin al hajd’, ponekad za ćejfa.

I tako neki dan odem opet do štanda sa vaflima, prvo me dočeka povećanje cijene, sad je jedan vafl 3 KM,  hajd dobro, drugo to što nema preliva po želji a treće što kad je podigla aparat za pravljenje vafla….. horor film. Pitam se jel’ se očistila ta aparatura IKAD otkako su počeli da peku vafle? Znači, ugljenisalo se,  kao da je katrana nasula u mašinu. Naravno vafle nije pekla kao prije nego sad je već imala spremne, samo ih je podrgijala…. Dobila sam vafl sa komadićima zagoretine od prethodnih 2492953434 vaflića…. Može ih patentirati, historical wafles…. bljeh…

Nakon toga tražih mjesto na klupi uz Obalu, bi mjesta al ne bi mjesta gdje nema smeća između onih daski na klupi…

Drago mi što imamo i mi svoju vodu: Lejlu.

Prelijepo ime, prelijepa pjesma, prelijepa izvedba i sve bi dobro i radosno dok se Hari ne pojavi u black izdanju sav okaharen?! U onom azurno plavom izdanju je k’o i veseo ali u onom crnom… šta mu bi? Kao da je pokisao u najmanju ruku… Imamo li mi išta kako treba od početka do kraja 🙁 Mora li zeznuti neki menadžer, dizajner, neko?! Uvijek, baš?! Ili možda se njemu sviđalo da bude onako poguren, kao da ga je strah nečega, ma nasekiran pravo i možda mu se baš ta slika svidjela iz nekog njemu znanog razloga a niko nije smio da mu kaže? Valja Hariju ugaziti u hator…. Ok, Hari ali ti nisi marketing menadžer…

 

 

 

Al’ se nekad dobro jelo… baš

Ne znam je li ko primijetio foru sa large porcijama u sarajevskom ugostiteljstvu?

Jedino je još petica ostala petica-dok ne bude jednom sedmica-ostalo kad naručiš…dvoje može da jede komotno ( a nisam neka mršavica neka se zna).

Naručim pileću salatu…koliko je? 5 KM, ok…. kad dođe ćasa k’o omanji lavor… natrpanooo, nema šanse da pojedem…. i tako ili se prejedi da ne možeš ustati ili ostavi- gazda će radije baciti ostatak nego uvesti manju porciju i spustiti cijenu za 2 KM.

Znate onaj samouslužni restoran na IV-om spratu u BBI? Porcija nečega sa prilogom je 6 KM.Ok….nije velika cijena, ali…. dobiješ za dvoje-opet. Da li ima manja porcija? Nema, naravno. Jer kako bi se onda isplatilo da bude cijena 4 KM, više se isplati da se baci ostatak i to… Ili da se gost dobro najede, da ne mora večerati npr…

Valjda kontaju ofirno bi bilo da smanje porcije a da cijena ostane ista, vjerovatno bi došlo neko zakeralo kao što sam i sama i reklo- kako to 6 KM a vidi kolišno dobih?! A nedaj Bože da smanje cijenu u tom slučaju, kao što rekoh već… Valja ganjat’ zaradu, nema ono ”neka kapa”, ih ko će čekat’ da nakapa…

Kakav je to bizMis, ko ovo donese, odnese, šta je ovo ba?! I nema kritike, nema kritičara, svima super…. samo neka ne puca..Ili daj meni, mom, pa šta bude ZDRUGIM. Ha ja…

Jučer sirup dječiji da kupim, hajd reko’ Bronchobos ću da podržim Bosnalijek… Nosi teta 200 ml bočica…ma rekoh imate li šta manje, neću da mi ostaje pa da se onda povlači po kući ( prije kupoval Prospan od 100 ml), kaže jok-ne proizvodi se manji… E aferim, jer valja staviti cijenu 10, 50 KM i kako to onda prodati? Pa dolij im još malo, da se ne baca ovdje, bolje da oni bace. Ne treba manji, jok, valja opet plaćati ambalažu a ne možeš lupiti cijenu- ipak je ovo domaći proizvod.

E, dajte mi Prospan od 100 ml.

Neko će reći, e jesi budala pa ovamo dobiješ duplo više za skoro istu cijenu? Pa jeste, ali ovamo ovih 100 ml moram ganjati kad ću potrošiti i vjerovatno na kraju baciti.. Šta ću im ja kad nemaju filing za osjećaj.

Šta mai?

Prođe dosta vremena a ja ovdje ne pišem. Kontam, stalno vrtim teme u krug, nema se tu šta posebno novo reći… a nikako da se prebacim na ”drugu stranu” obale 😀

Ali, također, nikako ne mogu da zaboravim ovaj blog, da se odmetnem takoreći, stalno imam potrebu da baš OVDJE pišem, biće da je ovo baš neka hajirliolsun platforma 🙂

(pozdrav Ra, stari druže)

Helem….

Šta se dešava ovih dana u Gradu? Naravno, danas počinje SFF. Nije loš taj SFF, zaista, pogotovo za filmofile (ja sam jedan od) međutim valjda što je to postala jako cool manifestacija pa dođe i kunto i panto…. da se slikaju na crvenom tepihu! A da ih na tom istom tepihu pitaš koji im je omiljeni film ili bi izvukli neki iz bivše Juge ili neki iz Sumrak sage i sl.

No, da ne bi bilo da ja samo negativu prosipam na ovom blogu: AVE SFF!

Šta ima još?

Upeklo, jelde?

A upeklo još više otkako novinari nemaju inspiracije pa samo o tome pričaju, vremenska prognoza -glavna tema!

Kako pročitah neki dan: molimo građane da upamte ove vrućine, kako ne bi i sljedeće godine bile-nezapamćene! 🙂

Ako ništa, raja ima još uvijek smisla za humor.

Mada, i on jenjava. Gledala sam Nadreality show. Trude se, nije da nije, ali tu ne treba da se trudiš, odmah nije to -to. Dobar vic, ali loše ispričan. Pa ne mogu Aidine okice u svaki smiješni scenario, majka mu stara! A i Dino, nije on baš za tog…sorry Dino..trebaš se držati radija-zanimljiv si i fenomenalan glas!

Kako sad da od teme Nadrealista odem na temu pretjerane izgradnje stambeno-poslovnih objekata? 🙂

Pa jednostavno, samo ću reći: Bolnička ulica, pored zgrada Hills, nekako niko se nije mogao sjetiti da bi taj prostor mogao biti dječiji park! Nikako se nisu mogli sjetiti…. jer im je na umu bio bezbeli prvo parking pa onda su skontali da više para mogu oprati preko stambeno-poslovnog kompleksa moliću lijepo, te se za isti i dogovoriše. Eh, da je neko se samo sjetio pa predložio parkić, oni bi prihvatili-bi zasigurno, ali šta će sad, kad su već počeli graditi. Nije im lahko, šta će ljudi, demencija već napada, ne mogu se oni svega sjetiti.

Odoh…. da ne trunim dalje….

Pozdravna numera

Do čitanja !

Srdačan pozdrav

 

Laura