Svaka sličnost sa serijom na koju će vas navjerovatnije podsjetiti moj naziv bloga je slučajna.
Priznajem da sam jedno vrijeme bila zaokupirana navedenom serijom u smislu da sam bila fascinirana kako je dobro ”oslikala” tamošnji način življenja, njihove prioritete i ciljeve, kompromise, razmišljanja…A da li je to zaista tako, ne znam, nisam bila, ali smatram da u dobroj mjeri -jeste.
Ja sam na ovom blogu htjela da pišem o svom odrazu u mom Gradu i o njegovom odrazu u meni i samo se nametnuo taj naziv.
Dakle, ne krije se nikakva ”erotična konotacija”iza svega ovoga.
O čemu sam danas htjela da pišem?Opet bih mogla o smeću jer bio je vikend, negdje se ”izletovalo”, i pri tom nagledalo svakojakog … svakojake nekulture naših sugrađana ali ne-neću.
Danas što želim reći možda ima veze sa pomenutom serijom, opet slučajno, samo mi se nametne.
A o čemu se radi?Pa evo:
U NYC baš koga briga šta radite i koji su vaši ideali, ukoliko sami sebe ne opteretite time i ne postanete rob tuđeg mišljenja, što vam daje određeni vid slobode da budete baš ono što želite da budete i da dišete punim plućima.
U Sarajevu… kažu-neki kažu- da je nekad moglo tako…
Ja sam svjedok da sad možeš furati svoj fazon kako hoćeš ali nećeš dokle hoćeš.
Neko će te spriječiti, pa i fizički.
Da se razumijemo, kad kažem spriječiti-mislim na neko obračunavanje sa grupama koje su na neki način izuzete iz moralne vertikale pa će se naći neka druga grupa (momčića) koja će im pokazati put ka toj vertikali.Ako razumijete o čemu pričam?
Ali, nije samo to…To se sve više gubi, TA moralna vertikala.
Dakle, ako gledaš svoja posla, ne interesuje te žustro šta je ko kupio u komšiluku i da li je ko koga zeznuo u mahali, ako ne gledaš kakvo je čije sanduče u haustoru i pri tome u slučaju da nije novo zaključuješ da stanar -tvoj susjed ne vodi brigu ni o sebi-ako nekad obučeš neku kombinaciju koja uključuje neki tvoj slobodni stil a ne uključuje neku ”trendi” krpicu ili famozne helanke-čarape ili nisi ”uredio” obrve po geometrijskim oblicima, a ne daj Bože da si u tridesetim sa prirodnom bojom kose…. NISI U TRAŽENOJ VERTIKALI.Odmah si neko ko je ufuran, misli da je iznad svih, ponižava druge, i tako unedogled.I po defaultu moraš biti stavljen na stub srama.Eh sad, ako stub srama nema efekta onda ide lomača.Ako se i dalje ne osvrćeš na pse koje laju na karavane, onda budeš izuzet iz zajednice.Ako se tako može reći.Sve manje imaš sugovornika usput na ulici, u prodavnici, posmatraš žene koje imaju gelirane nokte a iza kuće imaju bašte u kojima moraju da rade….Opterećene svojim malim poprsjima pa ih pokušavaju ”ugurati” u najnovije push-up-ove….Ustaju ranije ako će na posao, puno ranije, da ispeglaju svoju kosu koju su počele farbati sa 13 i po godina … i onda te sretnu na ulici i pogledaju u tvoj baloner mantil koji je uredno zakopčan i u tvoje hlače na peglu, prirodnu boju kose i jedva izgovore-Pozdrav!
A da samo znaju koliko me briga…
Briga me je samo zato što će gelirani nokti, iscrtane obrve nekako, ali sigurno, ostaviti trag u mom malom Gradu.
Jer ovo nije NYC.Nema toliko prostora za sve te budale.
