Nedavno, naravno sa prvim znacima proljeća se uputih u šetnju do Kozije ćuprije.Volim, vala, što ne mogu auta onom stazom pa mi je to poseban merak šetati Alejom ambasadora(tako se već odavno zove).
O drveću koje su posadili tadašnji ambasadori drugi put, a ovaj put ovdje želim istaći jedan ”fenomen” našeg naroda.
Dakle, smeće, smeća, i drugi padeži.
Šta reći, šta kas’ti, svijet ne možeš pjesmom spas’ti.
O, dragi vi…koji čitate…
Koje je to smeće u toj prelijepoj prirodi!
Za nepovjerovati… Nema čega nema.Pravi smetljarnik.Na skoro svakom koraku.Ne znam da sam uspjela i na jedno mjesto uputiti pogled a da nije bio neki otpadak.
Pa dobro, neki su navikli frknut smetlje sa prozora u rijeku.Tj.potok.”Ih, potok protiče ispod kuće a ja da idem do na put da nosim smetlje, jaštaću!”
Tuga…
Nešto razmišljam, znam da Gradska čistoća sve i kad bi htjela, ne bi mogla načistiti koliko naš narod može nabacati.
O obrazovanju širih narodnih masa po tom pitanju je suvišno pričati.Nema se tu šta obrazovati, to su neke druge navike, teško se stiču kasnijim obrazovanjem.
No… imamo neiskorišten radni potencijal.Sjedi, leži, dosađuje se, po vazdan na jednom mjestu.A mi ih plaćamo, iako su naš oštetili sa neke strane, da sjede, leže, da se dosađuju…
Centralni zatvor.Svi u punoj snazi.Dobro će im doći da izađu malo van.I krenemo fino od evo-Darive…
Tako divno šetalište tako blizu najuže jezgre grada a da je tako zatrpano?I kada se ono očisti, idemo dalje…Makar ova problematična područja.I tako unedogled… Zatvorenika će uvijek biti, a i ljudi koji bacaju smeće.
U prilog ovome ću ispričati jedan slučaj koji mi se desio s početka zime.
Preko puta zgrade Predsjedništva u jutarnjim satima čekam ja komercijalu.I pored mene čekaju još dvije žene.Jedna u jednom momentu mirno stoji, vadi kutiju sa cigaretama, izvadi cigaretu, shvati da je kutija prazna i hop-baci je pored sebe na ulicu.Kao da je bacila dlaku sa jakne, eto tim potezom.Ja sačekam par trenutaka što u čudu, što čekajući da vidim hoće li se dotična možda postiditi kad vidi da je neko vidio, pa podići onu kutiju, ali ne.. Ona stoji i mirno puši svoju cigaretu.
Prilazim, naravno, i blagim tonom kao da je ne prepadnem, kažem:”Oprostite, ali niste trebali baciti onu kutiju na ulicu.” Ona me gleda ali bukvalno što bi naš narod rekao u stilu: tele u šarena vrata, i kaže još začuđenije(hej, začuđenije):”A, što?”
Žena, naizgled dotjerana, sa nalakiranim noktima, puši ”Divu”.Kanta za smeće iza nje 3 metra.
Pitala sam se … kako se niko nije dosjetio da angažuje radnu snagu koju sam spominjala prije u ove aktivnosti, pa nešto razmišljam… pa možda jer nikome smeće ne smeta?! (skoro nikome..)
To ti je tako naucilo od malih nogu. Nekultura nam je na vrlo visokom nivou.
Ako se to može nazvati ”nivo”… Ali ironično, da 🙂 To je jedini visoki nivo na kojem smo 😀
Dobro je rekla nostalgična, neluktura na visokom nivou, nigdje nisam više smeća vidjela što kad sam u Sarajevo došla, tu gdje radim, fol sve FGR a kesu s balkona bacaju i svaki put kad izađem s posla kontam šta će mi na glavu baciti, po autima parkiranim ispred vidiš šta je ko ručao taj dan ili prethodni. Redovno se ljudi zijane kad vide šta sve leti sa solitera, rodila ih majka kulturne sve bih ja to po džepu ili ti novčaniku pa bi svi bili švabe 😀
Da, u Sarajevu je veća koncentracija ljudi, pa je samim tim i primjetnije… Ja sam također na jednom prelijepom mjestu u Hercegovini ostala zatečena sljedećim: prelijepa rijeka, tako bistra u prvom svom toku, da se može piti…. U onom dijelu gdje prolazi pored PRVE kuće, počinje smeće…Prepuna smeća, zatrpana.. Ja se skoro rasplakala bila.Žao mi rijeke… 🙁
I da, potpuno si u pravu, jedino kazne bi mogle nešto uraditi.I to stroge, najstrožije.
Danas sam na isto to pomislila. Prolazila neku rijeku negdje u okolini Tuzle… a smeca na granama…. Majko mila, mozes smetiste napuniti. Fuj. Pa kako im nije zao rijeka?? Kako djecu nauciti da ne bacaju kad oni drugo nesto i ne znaju. Ne znaju ni kako treba da izgleda, oslijepili su na prljavstini. Uzas 🙁
Baš tako.Oslijepili na prljavštini.Kažem ja, rješavalo bi se to, da ima ljudi koji su na vlasti i kojima to BAŠ smeta.Ali, očigledno-nema.
Iskreno, mislim da je ovo jedan od velikih problema naše nacije, koji je odraz mnogih drugih problema…
Gotovo u svim gradovima je ista situacija 🙁 Kod nas su uspjeli da skinu kante za smeće, koje su bile na svakom koraku, pa … Da ne pričam o rijeci, možeš kuću da središ, fotelje, šporeti, etc.
A vjeruj, ne možeš na kraj izaći sa novčanim kaznama. Il’ bacaju preko noći il’ niko neće da kaže (da uslika) jer većinom su zgrade/kuće do vode, pa je to u talu, baca’ćemo svi i šutimo …
Možeš organizovati kakvu god ‘oćeš akciju čišćenja, ali za sedmicu dana zatekneš istu situaciju. Bukvalno se tome ne može stati u kraj. Na kraju krajeva, sve će da se vrati, samo je pitanje kako 🙂
Da, sve će da se vrati…na više načina.Zgrožena sam nad tim ”utaljivanjem”koje si spomenuo/la.Grozno, grozno.
I znam da se teško tome može stati u kraj na ovaj način koji se sad staje…šuti i kupi..koliko možeš i eto..
Zato sam ozbiljna po pitanju angažovanja zatvorenika dok se neko u vladajućoj strukturi ne dosjeti kakvog dobrog zakona koji bi mogao trajnije riješiti problem.