Htjela sam pisati o jednom fenomenu kod ljudi a koji se može svesti pod: dobar i budala na istoj deredži, ali neću jer sam shvatila da je to preduboka filozofija koja ne mora rezultirati tačnim zaključcima, a ne volim pisati nešto samo da bih pisala.
Reći ću samo sljedeće:rad sa ženskim osobama se treba računati kao beneficirani radni staž.
TO! Tako je.
Jel’ da? 🙂
I sama sam žensko i radna kolegica nekome, ali…što je istina, istina je.
😀
Znam o čemu pričaš, sreća pa sam sad jedina ženska osoba u firmi.
Kad sam radila u školi ti odnosi s kolegicama su mi oduzimali dosta pozitivne energije, tako da sam većinu vremena provodila u kuhinji s kuharicom i pomoćnim osobljem nego u zbornici 🙂
Ima tu i blistavih i mračnih momenata.Ali ta energija koju spominješ, to je ono najbitnije.Kad uporedim tu energiju koju izgubim u tim manje blistavim ( da ne kažem mračnim) momentima, i tu u blistavim- ne čini mi se baš kompatibilna.Zato se zalažem za beneficirani radni staž 🙂
P.S.Sviđa mi se tvoj avatar 🙂
Ja bi da kažem da volim ovu pjesmu. 🙂
Drago mi je, i ja 🙂
Žene i budale na istoj deredži, naravoučenije je 🙂
Haha! 😉